U ovom radu istražujem kako su se Hjumova gledišta o odnosu između
skepticizma i filozofije razvijala i kako su sazrevala tokom njegovog filozofskog rada.
Hjumovo prvo delo, Rasprava o ljudskoj prirodi, ostavlja otvoreno pitanje zašto bi se
iko bavio filozofijom u svetlu otkrića da su skeptički argumenti neoborivi. Cilj mi je
da pokažem da, iako se Hjumov stav o skepticizmu i njegova skeptička pozicija nisu
suštinski menjali tokom godina, Istraživanje o ljudskom razumu i Dijalozi o prirodnoj
rel…
Read moreU ovom radu istražujem kako su se Hjumova gledišta o odnosu između
skepticizma i filozofije razvijala i kako su sazrevala tokom njegovog filozofskog rada.
Hjumovo prvo delo, Rasprava o ljudskoj prirodi, ostavlja otvoreno pitanje zašto bi se
iko bavio filozofijom u svetlu otkrića da su skeptički argumenti neoborivi. Cilj mi je
da pokažem da, iako se Hjumov stav o skepticizmu i njegova skeptička pozicija nisu
suštinski menjali tokom godina, Istraživanje o ljudskom razumu i Dijalozi o prirodnoj
religiji, kao i nekoliko njegovih kraćih spisa sadrže interesantne promene, dodatke i
poboljšanja kada je reč o njegovom shvatanju toga na koji način skepticizam može da
utiče na filozofiju. Tek u svom poslednjem delu Hjum nedvosmisleno tvrdi da skepticizam
ostvaruje trajan i pozitivan uticaj na naše bavljenje filozofijom, a ovaj uticaj se
pre svega ogleda u intelektualnoj skromnosti i ograničavanju predmeta filozofskog
istraživanja