Drag to reposition

U tekstu se bavim logikom i semantikom nepreciznog svijeta. Konfrontiram dvovrijednosnu i fuzzy logiku. Kao primjer uzimam Kafkin roman Proces u kojemu je dizajniran neprecizni kontekst s riječima koje su rigidni označitelji bez rigidnih značenja, što proizvodi neprecizni svijet logičkih i semantičkih relacija. U predstavljanje problema uvodim temeljne koncepte filozofije jezika Fregea, Wittgensteina, Tarskog, Searlea, Quinea i Davidsona. U tekstu razlikujem logičku i semantičku identifikaciju identičnosti identiteta. Razlikujem referenciju i inferenciju, odnosno reprezentaciju i identifikaciju kao temeljne komponente kroz koje se realizira identičnost identiteta u jezičnom i logičkom smislu. Ovu razliku zasnivam na djelovanju logičke unifikacije i granulacije predikata u strukturi misli i semantičke unifikacije i granulacije atributa u strukturi iskaza i njihovu odnosu prema ontologiji konteksta.Kroz konfrontaciju logičke i semantičke unifikacije i granulacije nalazim da granice logike nisu granice jezika. Jezična unifikacija ide iznad ili preko najviše postavljenog roda i ispod najniže postavljene vrste. To omogućuje vanlogičku, neznanstvenu, konfesionalnu,umjetničku, pjesničku, profetsku i svakodnevnu upotrebu jezika.In this article I present some characteristics of logics and semantics of an uncertain world. I confront two-valued and fuzzy logic. I use Kafka’s novel Process as an example, which is designed as an uncertain context with words which are rigid designators without rigid meaning. That produces an uncertain world of logical and semantical relations. In presentation of problems I introduce basic concepts of Frege’s, Wittgenstein’s, Tarsky’s, Searle’s, Quine’s and Davidson’s philosophy of language. I differ the logical and semantical identification of identity. I differ reference and inference, or representation and identification as two components which are fundamental for the identification of identity. I found this difference on the role of logical unification and granulation of predicates in the structure of thought and semantical unification and granulation of attributes in the structure of statements and their relation to ontology of context. Through the confrontation of the logical and semanticalunification and granulation I find that the limits of logic are not also the limits of language. The semantical unification goes over the highest genre and below the lowest species. That enables the extra-logical, non-scientifical, con-fessional, pro-phetical, artistic, and ordinary use of language